rss_2.0Sciendo RSS Feed for Archives of Industrial Hygiene and Toxicologyhttps://sciendo.com/journal/AIHThttps://www.sciendo.comhttps://sciendo-parsed.s3.eu-central-1.amazonaws.com/64708b2a71e4585e08a9f95b/cover-image.jpghttps://sciendo.com/journal/AIHT140216https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3796<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Provedbom politike zaštite na radu u zdravstvenim ustanovama treba upravljati dobro, budući da zdravstvena praksa uključuje mnoge fizičke, biološke, ergonomske, kemijske i psihosocijalne rizike koji mogu loše utjecati na zdravlje zdravstvenih radnika. Usto, na njihov rad može utjecati i takozvana organizacijska kratkovidnost (engl. <italic>organisational myopia</italic>). U tom je smislu cilj ovoga ispitivanja bio utvrditi utječe li organizacijska kratkovidnost na provedbu zaštite na radu u zdravstvenim ustanovama te povećava li rizik od nezgoda na radu. Ispitivanje je obuhvatilo prigodni uzorak od 420 zdravstvenih radnika diljem Turske, koji su ispunili upitnik o ovim trima pitanjima. Njihove smo odgovore analizirali pomoću eksploracijske analize čimbenika, analize pouzdanosti i Spearmanove korelacije kako bismo utvrdili prihvatljivost mjernih instrumenata i odnose između varijabli, nakon čega je uslijedila analiza posredovanja (engl. <italic>mediation analysis</italic>). Utvrdili smo da praksa zaštite na radu smanjuje organizacijsku kratkovidnost i rizik od nezgoda na radu, kao i da organizacijska kratkovidnost ne utječe značajno na taj rizik. Naši rezultati ističu važnost provedbe zaštite na radu u zdravstvenim ustanovama i potrebu za ocjenom uloge organizacijske kratkovidnosti u specifičnim kontekstima poput radnog vremena, staža i rutinizacije.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-37962024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3829<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Cilj ovog rada bio je istražiti i usporediti samopercepciju osjetljivosti na nepravdu iz perspektive profitera, žrtve i promatrača na uzorku od 90 zdravstvenih radnika (medicinskih sestara i fizioterapeuta) u jednoj od specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj. U tu svrhu korišten je upitnik koji se sastojao od demografskih podataka i hrvatske inačice skale osjetljivosti na nepravdu. Bez obzira na postojeća ograničenja, rezultati istraživanja jasno pokazuju da su zdravstveni djelatnici u predmetnoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj najosjetljiviji na nepravdu iz perspektive profitera, odnosno kao osobe koje su se osobno okoristile nepravdom. Manje su osjetljivi na nepravdu koju percipiraju izvana (perspektiva promatrača) ili na nepravdu koju sami trpe (perspektiva žrtve). Drugi je važan nalaz da su sudionici ženskog spola, ruralnog prebivališta i medicinske sestre znatno osjetljiviji na nepravdu, a dob i bračni status nisu pokazali značajnu povezanost s osjetljivošću na nepravdu. Buduća istraživanja trebala bi istražiti percepciju nepravde kroz dulji vremenski okvir i uključiti u istraživanje zdravstvene djelatnike svih struka. Također, bilo bi preporučljivo istražiti različite stilove upravljanja u zdravstvenim sustavima, posebice u smislu nagrađivanja radnika i napredovanja u karijeri. Kvalitativno istraživanje među zdravstvenim radnicima moglo bi pružiti širu i jasniju predodžbu o socijalnoj nepravdi na njihovu radnom mjestu.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38292024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3885<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Cilj ove presječne epidemiološke terenske studije bio je istražiti razliku između stanja kožne barijere šaka i podlaktica među zdravstvenim radnicima te povezanosti s osobnim i radnim čimbenicima. Studija je uključivala upitnik o radnoj izloženosti, klinički pregled kože šaka i mjerenje transepidermalnoga gubitka vode (TEWL) i pH kože šaka i podlaktica. Sudionici su bili sljedeći zdravstveni djelatnici (N=37 u svakoj skupini): liječnici-nekirurzi, liječnici-kirurzi, stomatolozi-nekirurzi i stomatolozi-kirurzi. ΔTEWL i ΔpH izračunani su kao razlika vrijednosti na šaci i podlaktici, a ΔTEWL% i ΔpH% kao ta razlika podijeljena s vrijednošću na podlaktici. Uočili smo jasan trend povećanja razlika između stanja kožne barijere šake u odnosu na podlakticu, počevši od liječnika-nekirurga s medijanom ΔTEWL% od 56 %, do liječnika-kirurga (65 %), stomatologa-nekirurga (104 %) i stomatologa-kirurga (108 %). TEWL vrijednosti na šakama u objema skupinama stomatologa u prosjeku su bile dvostruko veće od onih na podlaktici, što je posebno zabrinjavajući pokazatelj oštećenja kožne barijere. Iako manje izražen, isti trend pogoršanja primijećen je za pH kože, pri čemu su kirurzi u prosjeku imali 0,3 viši pH kože šaka nego podlaktica. Dugotrajna uporaba rukavica bila je glavni radni čimbenik povezan s oštećenjem kožne barijere vidljivim u većoj razlici vrijednosti TEWL i pH kože šake i podlaktice, a muški je spol bio osobni čimbenik značajno povezan s višim TEWL-om i nižim pH kože. Naši rezultati upućuju na bolju diferencijaciju oštećenja kožne barijere na rukama zbog profesionalne izloženosti kožnim štetnostima usporedbom rezultata mjerenja na šaci s rezultatom na podlaktici.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38852024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3846<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Cilj ovog istraživanja bio je istražiti opseg izloženosti pasivnom pušenju u mlađoj populaciji koja posjećuje noćne klubove u Hrvatskoj usporedbom razina nikotina i njegovih glavnih metabolita kotinina i trans-3′-hidroksikotinina (3HC) u uzorcima urina uzetim od 22 sudionika prije i nakon trosatnog boravka u noćnom klubu, stratificiranih prema statusu pušenja (pušači i nepušači). Uzorci su pripremljeni za analizu metodom ekstrakcije tekuće-tekuće i analizirani vezanom tehnikom plinske kromatografije sa spektrometrijom masa. Prisutnost nikotina, kotinina i 3HC potvrđena je u svim uzorcima urina. Njihove srednje koncentracije značajno su se razlikovale između dva mjerenja kod nepušača. Naši nalazi pokazuju da čak i trosatna izloženost pasivnom pušenju može značajno povećati razinu nikotina i njegovih metabolita u urinu, što ukazuje na izloženost drugim, štetnim tvarima duhanskog dima. Također pozivaju na podizanje svijesti o zdravstvenim rizicima izloženosti pasivnom pušenju u općoj populaciji, a posebno među pojedincima koji posjećuju noćne klubove.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38462024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3891ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38912024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3828<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Budući da su zdravstveni radnici izloženi visokom i stalnom profesionalnom riziku od infekcije virusom hepatitisa B (HBV), zbog izloženosti biološkom materijalu cijepljenje je obvezno, kao i praćenje razine protutijela jedan do dva mjeseca nakon kompletne imunizacije. Cilj ovog deskriptivnog presječnog ispitivanja bio je utvrditi pokrivenost cjepivom protiv HBV-a 200 djelatnika primarne i sekundarne zdravstvene zaštite (po 100) u Šapcu u Srbiji i njihov anti-HBs titar u krvi te identificirati čimbenike koji bi mogli predvidjeti titar. Cijepljenjem protiv HBV-a obuhvaćeni su svi ispitanici, od kojih je 89,5 % bilo potpuno cijepljeno, a 85 % imalo je zaštitni titar protutijela. Pronašli smo statistički značajnu povezanost između titra protutijela i broja primljenih doza cjepiva te povijesti žutice, autoimunih i malignih bolesti naših ispitanika. Činjenica da 15 % nije postiglo zaštitni titar protutijela potvrđuje nužnost njegove kontrole nakon imunizacije, koja se u većini zemalja, pa tako i u Srbiji, ne provodi rutinski. Stoga je potrebno izraditi detaljnu strategiju praćenja cijepljenja i serološkoga statusa zdravstvenih radnika kako bi se poboljšala njihova sigurnost na radu. Veliku ulogu ima i trajna edukacija zdravstvenih djelatnika od početka školovanja do završetka profesionalne karijere.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38282024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3871<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Neutralni koordinacijski spojevi bis(amino acidato)bakra(II) [Cu(aa)₂] fiziološke su specije spojeva bakra(II) s aminokiselinama u krvnoj plazmi, u kojoj su prisutni kao bis(<sc>l</sc>-histidinato)bakar(II), a prema nekim istraživanjima i kao trojni miješani kompleksi bakra(II) s <sc>l</sc>-histidinom te pretežito s <sc>l</sc>-glutaminom, <sc>l</sc>-treoninom, <sc>l</sc>-asparaginom i <sc>l</sc>-cisteinom. Te aminokiseline imaju tri funkcionalne skupine koje mogu vezati metalne ione: zajedničke su im α-amino i karboksilna skupina, a različite polarne skupine bočnog lanca. U Cu(aa)₂ dvije koordinacijske skupine po aminokiselini uključene su u vezanje s bakrom(II) u ravnini, a treća skupina može se vezati apikalno, što daje brojne mogućnosti ekvatorijalnih i aksijalnih veza, odnosno bidentatnoga i tridentatnoga keliranja. Eksperimentalnim istraživanjima fizioloških spojeva Cu(aa)₂ u otopinama nije specificirana njihova potpuna geometrija. U radu je dan pregled rezultata istraživanja moje grupe dobivenima proračunima konformacijskih analiza fiziološki važnih spojeva Cu(aa)₂ metodom teorije funkcionala gustoće kako bi se odredili energetski najpovoljniji konformeri, koji mogu koegzistirati u vodenoj otopini. Tijekom istraživanja tih strukturnih svojstava ustanovljena je konformacijska fleksibilnost trojnih spojeva Cu(aa)₂, koja bi mogla biti povezana s njihovim djelovanjem u reakcijama izmjene bakra(II) u krvnoj plazmi. Fleksibilnost za tridentatno ili bidentatno keliranje bakra(II) slična je onoj malih multifunkcionalnih lijekova koji vežu bakar(II) s nekoliko funkcionalnih skupina, što otvara mogućnosti farmakološke formulacije za fiziološke koordinacijske spojeve Cu(aa)₂. Trend izračunanih vrijednosti afiniteta za vezanje metalnog iona Cu²⁺ s aminokiselinskim ligandima u energetski najpovoljnije konformere pet istraživanih Cu(aa)₂ u vodenoj otopini slaže se s literaturnim podatcima o fiziološkoj zastupljenosti pojedinih Cu(aa)₂ u ljudskoj krvnoj plazmi, dobivenima modeliranjem kemijske specijacije.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38712024-09-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3817<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Izloženost ionizirajućem zračenju čak i pri niskim razinama može pridonijeti nastanku oštećenja oka. Međutim, osnovni molekulski mehanizmi i dalje nisu potpuno razjašnjeni. Cilj našega istraživanja bio je ispuniti tu nedostajuću kariku primjenom sveobuhvatnog <italic>in silico</italic> pristupa problemu. U tu svrhu, pomoću genomskih baza podataka, portala i poslužitelja (Comparative Toxicogenomics Database, ToppGene Suite portal, Cytoscape, GeneMANIA i Metascape), identificirano je šest ključnih regulacijskih gena koji su povezani s oštećenjem oka prouzročenog ionizirajućim zračenjem (<italic>ATM</italic>, <italic>CRYAB</italic>, <italic>SIRT1</italic>, <italic>TGFB1</italic>, <italic>TREX1</italic> i <italic>YAP1</italic>) i koji su svi bili u fizičkoj interakciji. Neke od identificiranih molekulskih funkcija odnosile su se na mehanizme popravka oštećenja DNA, a druge su bile uključene u vezanje proteina, enzimsku aktivnost, metaboličke procese i posttranslacijske modifikacije proteina. Biološki procesi uglavnom su bili povezani s odgovorom na oštećenje DNA, pogotovo sa signalnim putem p53. Uočena je i značajna uloga nekoliko miRNA, poput hsa-miR-183 i hsa-miR-589, u mehanizmima povezanima s oštećenjem oka prouzročenog ionizirajućim zračenjem. Osim toga, u ovom je istraživanju opisana korisna metoda za ispitivanje štetnih učinaka izloženosti zračenju.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38172024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3819<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>COVID-19 može izazvati niz komplikacija, uključujući kardiovaskularnu, bubrežnu i/ili respiratornu insuficijenciju, ali se malo zna o njegovim potencijalnim učincima u osoba koje su izložene toksičnim metalima. Cilj ovog istraživanja bio je odgovoriti na to pitanje pomoću <italic>in silico</italic> toksikogenomske metode, koja može pružiti molekularni uvid u komplikacije bolesti COVID-19 uslijed izloženosti arsenu, kadmiju, olovu, živi, niklu i kromu. U tu su svrhu korišteni Komparativna toksikogenomska baza podataka (CTD), GeneMANIA i ToppGene Suite portal te je identificirana skupina od pet zajedničkih gena (<italic>IL1B, CXCL8, IL6, IL10, TNF</italic>) za šest metala i COVID-19, koji svi kodiraju proinflamatorne i antiinflamatorne citokine. Lista je proširena s dodatnih 20 srodnih gena. Fizičke interakcije dominirale su između gena na koje utječe kombinacija ispitivanih metala (77,64 %), a koekspresija je dominantna interakcija između gena na koje djeluju pojedinačni metali (As 56,35 %, Cd 64,07 %, Pb 71,5 %, Hg 81,91 %, Ni 64,28 %, Cr 88,51 %). Biološki procesi, molekulske funkcije i putovi u kojima sudjeluje tih 25 gena blisko su povezani s citokinima i citokinskom olujom, koja je uključena u razvoj komplikacija bolesti COVID-19. Drugim riječima, ovi rezultati potvrđuju da izloženost toksičnim metalima, bilo pojedinačno ili u kombinaciji, može dovesti do razvoja težih oblika bolesti COVID-19.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38192024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3834<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Pogreške u translaciji uglavnom su povezane s toksičnim učincima u stanici zbog proizvodnje funkcionalno aberantnih i pogrešno smotanih proteina. Međutim, pod određenim okolnostima pogreške u translaciji mogu imati povoljne učinke i omogućiti stanicama da se prilagode drugim stresnim uvjetima. Mistranslacija može biti prouzročena pogreškama koje čine aminoacil-tRNA-sintetaze, esencijalni enzimi koji povezuju aminokiseline s pripadnim molekulama tRNA. Soj bakterije <italic>Escherichia coli</italic> koji eksprimira mutiranu inačicu izoleucil-tRNA-sintetaze s inaktiviranom domenom za popravak, proizvodi mistranslatirane proteome u kojima su valin (Val) i norvalin (Nva) pogrešno ugrađeni u proteine umjesto izoleucina. Usporedili smo ovaj soj s divljim tipom kako bismo odredili učinke takve mistranslacije na rast bakterija u uvjetima oksidacijskog stresa. Kada su stanice bile prethodno inkubirane s 0,75 mmol/L Nva ili 1,5 mmol/L Val ili Nva i potom izložene vodikovu peroksidu, nije primijećen povoljan učinak mistranslacije. Međutim, kada je soj s nedostatkom popravka pogreške uzgajan u mediju s dodatkom 0,75 mmol/L Val do rane ili srednje eksponencijalne faze rasta te potom izložen oksidacijskom stresu, prerastao je divlji tip uzgojen u istim uvjetima. Stoga naši rezultati pokazuju skroman adaptivni učinak mistranslacije izoleucina na rast bakterija u oksidacijskom stresu, ali samo u određenim uvjetima. To upućuje na osjetljivu ravnotežu između štetnih i povoljnih učinaka mistranslacije.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38342024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3853<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Invazija na Ukrajinu i vojne operacije oko ukrajinskih nuklearnih elektrana i drugih nuklearnih postrojenja potaknule su nas da potražimo radiocezij u mahovinama u Parku prirode Kopački rit, jer su mahovine poznati bioindikatori radioaktivnog onečišćenja zraka, a Kopački je rit poznat po niskoj razini onečišćenja radiocezijem. Uzorkovanje je završeno u kolovozu 2023. Naša analiza nije otkrila povišene razine radiocezija. Kopački rit stoga ostaje pogodno mjesto za buduću detekciju antropogenog radioaktivnog onečišćenja.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38532024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3825<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Pedagoški rad, posebice s djecom predškolske dobi, jedno je od najstresnijih zanimanja. Učestalost bolesti povezanih sa stresom veća je među odgajateljima nego u općoj populaciji. Cilj ovoga presječnog ispitivanja, provedenog od listopada 2018. do travnja 2019., bio je ispitati prevalenciju sindroma izgaranja na reprezentativnom uzorku od 482 odgajatelja u Srbiji i s tim povezane čimbenike. Sudionici su ispunjavali upitnik sastavljen od šest dijelova: sociodemografske i socioekonomske karakteristike, karakteristike zdravlja i stila života, karakteristike radnog mjesta i zaposlenja; Kopenhaški upitnik o izgaranju (<italic>Copenhagen Burnout Inventory</italic>, krat. CBI); Beckov upitnik o depresiji (<italic>Beck Depression Inventory</italic>, krat. BDI) i Zungova ljestvica za samoprocjenu anksioznosti (<italic>Zung Self-Rating Anxiety Scale</italic>, krat. SAS). Učestalost ukupnog izgaranja bila je 27,1 %. Učestalost izgaranja na CBI-ju bila je 25,4% za osobno izgaranje, 27,0 % za izgaranje na poslu i 23,4 % za izgaranje povezano s klijentima. Multivarijatna logistička regresijska analiza s ukupnim izgaranjem kao ishodnom varijablom pokazala je da su biti samac/samica (OR: 0,18; 95 % CI: 0,05–0,58), loše ili prosječno zdravlje (OR: 6,05; 95 % CI: 1,05–34,91 odnosno OR: 3,60; 95 % CI: 1,57–8,25), neposjedovanje didaktičkih sredstava/sredstava za igru (OR: 2,71; 95 % CI: 1,21–6,04) te viša ocjena depresije (OR: 1,19; 95 % CI: 1,09–1,29) ili SAS (OR: 1,10; 95 % CI: 1,03–1,18) bili značajno povezani s ukupnim izgaranjem među našim sudionicima. Naše ispitivanje pokazuje zabrinjavajuće visoku prevalenciju sindroma izgaranja među odgajateljima u Srbiji i upozorava na njegovu povezanost s problemima mentalnog zdravlja, depresijom i anksioznošću.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38252024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3826<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Nedavna istraživanja izazvala su zabrinutost oko biokompatibilnosti nanočestica željezova oksida (engl. <italic>iron oxide nanoparticles</italic> – IONP), nakon što je utvrđeno da izazivaju oksidacijski stres i upalni odgovor, a produljena izloženost visokim koncentracijama IONP-a može dovesti do cito-/genotoksičnosti. Osim toga, postoji i zabrinutost u pogledu njihova utjecaja na okoliš. Cilj ovog istraživanja bio je proučiti djelovanje IONP-a na antioksidacijski obrambeni sustav slatkovodne ribe mozambičke tilapije (<italic>Oreochromis mossambicus</italic>, Peters 1852). Ribe su bile izložene koncentraciji IONP-a od 15 mg/L tijekom 1, 3, 4, 15, 30 i 60 dana, a usporedno su praćene i jedinke kontrolne, neizložene skupine. Nadalje, praćenje je nastavljeno tijekom 60 dana nakon prestanka izloženosti kako bismo procijenili stabilnost oksidacijskoga stresa izazvanoga IONP-om. Izloženost je utjecala na aktivnost antioksidacijskih i markerskih enzima te povećala razine vodikova peroksida i lipidne peroksidacije u tkivu ribljih škrga, jetre i mozga. Čak i nakon 60 dana „čišćenja“ zaostali su štetni učinci, koji upozoravaju na nepovratnu nanotoksičnost. Štoviše, IONP se akumulirao u tkivu škrga, jetre i mozga. Naša otkrića naglašavaju potencijalne zdravstvene rizike za neciljane organizme u okolišu, te je nužno uspostaviti odgovarajuće smjernice za sigurno rukovanje i odlaganje IONP-a kako bi se zaštitio vodeni okoliš.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38262024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3836<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p><italic>Salvia officinalis</italic> L. stoljećima se koristi u tradicionalnoj medicini za prevenciju i liječenje raznih upalnih i oksidacijskim stresom izazvanih poremećaja. U ovoj studiji željeli smo ekstrahirati kaduljino lišće korištenjem ekološki prihvatljivog, “zelenog” pristupa vodenom ekstrakcijom i liofilizacijom te odrediti njegova bioaktivna svojstva u primarnim ljudskim perifernim krvnim stanicama. Ukupni sadržaj fenola i flavonoida i GC-MS korišteni su za karakterizaciju ekstrakta. Necitotoksične koncentracije, određene metodom bojenja s bojom tripan plavo, analizirane su za procjenu antioksidacijskih (DPPH, ABTS i PAB test), antigenotoksičnih (CBMN test), imunomodulacijskih (IL-1β i TNF-α) i neuroprotektivnih učinaka (AChE inhibicija). Ekstrakt je sadržavao visoku koncentraciju ukupnih fenola (162 mg GAE/g liofilizata) i flavonoida (39,47 mg QE/g liofilizata), dok je sadržaj β-tujona bio neočekivano nizak (niži od 0,9 %). Snažna aktivnost hvatanja radikala u kombinaciji s aktivacijom glutation reduktaze dovela je do smanjenja bazalnog i H₂O₂ induciranog oksidacijskog stresa i oštećenja DNA. Smanjenje TNF-α i povišenje razine IL-1β sugeriraju kompleksan imunomodulatorni odgovor koji bi mogao pridonijeti antioksidacijskim i, zajedno s blagom inhibicijom AChE, neuroprotektivnim učincima. Sveukupno, ova je studija pokazala da vodena ekstrakcija kaduljina lišća smanjuje toksične spojeve kao što su tujon, 1,8-cineol, pinen i terpenski ketoni, a održava visoku koncentraciju biološki aktivnih zaštitnih spojeva u ekstraktu, što bi moglo imati potencijal za prevenciju i/ili liječenje oksidacijskih i upalnih poremećaja.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38362024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3851<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Sažetak</title> <p>Cilj ovog istraživanja bio je istražiti zaštitu na radu trudnih hrvatskih zdravstvenih radnica (ZR) tijekom pandemije koronovirusne bolesti 2019 (COVID-19). U tu smo svrhu sastavili anonimni upitnik koji je uključivao podatke o trudnoći, procjeni i smanjenju rizika te o intervencijama na radnom mjestu i distribuirali ga ZR putem društvenih medija njihovih grupa i udruženja. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 173 sudionice (71,1 % liječnice, 19,7 % medicinske sestre, 9,2 % ostale ZR) kojima je dijagnosticirana trudnoća 2020. i 2021. Poslodavci su o trudnoći ZR obaviješteni u osmom (IQR 7,0–11,0) tjednu trudnoće, što je odgodilo procjenu i smanjenje rizika na radnom mjestu nakon prvog tromjesečja. Postupak procjene i smanjenja rizika proveden je u samo 19,6 % sudionica, uglavnom na njihovu inicijativu (76,5 %). Nakon što su poslodavca obavijestile o trudnoći, 37,0 % sudionica koristilo je privremenu nesposobnost za rad (PNR) zbog „komplikacija u trudnoći” unatoč zdravoj trudnoći, 16,8 % odobren je plaćeni dopust trudne radnice na teret poslodavca, dok je 5,8 % nastavilo raditi na istom radnom mjestu. Medicinske sestre koristile su PNR češće nego liječnice (58,8 % prema 30,1 %, P=0,004). Naši rezultati upućuju na nedostatak jasnih i transparentnih strategija zaštite trudnih ZR u Hrvatskoj, što ih prisiljava na zlouporabu zdravstvenog sustava.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38512024-06-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3818<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Onečišćenje okoliša nanočesticama plastike (PNP) dodatno je otežalo procjenu opasnosti od nenamjernog izlaganja ljudi neuroterapijskim lijekovima putem kontaminirane vode i hrane. Zbog svoje male veličine, PNP-i mogu lako ući u različite tipove stanica i prijeći različite biološke barijere, a njihov omjer površine i volumena omogućuje adsorpciju veće količine tvari na njihovu površinu. Upravo na taj način PNP-i preuzimaju ulogu trojanskoga konja te pospješuje bioakumulaciju mnogih zagađivača u ljudskom i drugim organizmima. Među štetnim učincima povezanima sa zagađenjem vode neuroterapijskim lijekovima jesu i poremećaji rada endokrinoga sustava. Takvi su učinci već dokazani za antikonvulzivni lijek karbamazepin (Cbz) i za antidepresiv fluoksetin (Flx). Našem je istraživanju cilj bio procijeniti endokrino disruptivne učinke Cbz i Flx u složenim smjesama s nanočesticama polistirena (PSNP) korištenjem luciferaznog eseja za ispitivanje aktivacije estrogenskih receptora u T47D-KBluc stanicama tretiranima smjesama Cbz-PSNP ili Flx-PSNP i usporediti ih s učincima koji su uočeni u stanicama tretiranima pojedinačnim komponentama smjese (Cbz, Flx ili PSNP). U istraživanju su korišteni ovi rasponi doza: 0,1 – 10 mg/L, 1 – 100 µmol/L i 0,1 – 10 µmol/L za PSNP, Cbz i Flx. Rezultati su pokazali kako niti jedna od pojedinačnih komponenti ne aktivira ER, a smjese induciraju aktivnost estrogenskih receptora, počevši od 0,1 mg/L za PSNP, 10 µmol/L za Cbz i 0,5 µmol/L za Flx. Ovo je prva studija koja dokazuje da PSNP-i povećavaju aktivnost estrogenskih receptora izazvanu neuroterapijskim lijekovima u njihovim ekološki relevantnim koncentracijama i poziva na hitno uključivanje procjene opasnosti od izloženosti složenim smjesama u procjene rizika za ljudsko zdravlje.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38182024-03-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3814<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>U ovom preglednom članku sažeto se opisuju rezultati našega monitoringa polikloriranih bifenila (PCB) u različitim morskim organizmima u istočnom Jadranskom moru u protekla dva desetljeća. Cilj je bio steći uvid u trendove raspodjele PCB-a kako bi se procijenila učinkovitost prošlih i postojećih zakonskih propisa te predložilo daljnje djelovanje. Fokus je na važnosti Jadranskoga mora, razinama PCB-a u divljim i uzgojenim mediteranskim školjkama, divljoj i uzgojenoj plavoperajnoj tuni, glavatim kornjačama, običnim dobrim dupinima i maloj plavoj ribi. Metodama umjetne inteligencije i napredne statistike omogućen je uvid u utjecaj različitih varijabli na unos PCB-a u istraživane organizme kao i njihovu međusobnu ovisnost. Naši rezultati pokazuju da su razine PCB-a u malim plavim ribama i školjkama odraz globalnoga onečišćenja okoliša, a visoke razine u tkivima dupina i divlje tune posebno su zabrinjavajuće. Potreban je daljnji nadzor PCB-a u morskom okolišu, s naglaskom na predatorske vrste.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38142024-03-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3804<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Cilj istraživanja bio je procijeniti redoks status i koncentracije metala u tragovima kod 49 radnika (11 muškaraca i 38 žena) zaposlenih u industriji obuće, izloženih mješavini hlapljivih organskih spojeva (engl. <italic>volatile organic compounds</italic>, krat. VOC) koju su činili alifatski i aromatični ugljikovodici, ketoni, esteri, eteri i karboksilne kiseline. Sve izmjerene razine VOC bile su ispod dozvoljenih granica profesionalne izloženosti. U kontrolnoj je skupini bilo 50 neizloženih ispitanika (25 muškaraca i 25 žena). U plazmi obućarskih radnika analizirani su sljedeći parametri: superoksid anion radikal (O₂^•−), uznapredovali produkti oksidacije proteina (AOPP), totalni oksidacijski status (TOS), prooksidacijskoantioksidacijski balans (PAB), indeks oksidacijskoga stresa (OSI), aktivnost superoksid-dismutaze (SOD), aktivnost enzima paraoksonaze-1 (PON1), ukupni sadržaj sulfhidrilnih grupa (SHG) i totalni antioksidacijski status (TAS). Koncentracije metala u tragovima (bakar, cink, željezo, magnezij i mangan) analizirane su u punoj krvi. U usporedbi s kontrolnom skupinom, svi parametri oksidacijskoga stresa i antioksidacijske obrane u izloženih radnika bili su povišeni, osim aktivnosti PON1. Povećana koncentracija Fe, Mg i Zn te smanjena koncentracija Cu uočene su u izloženih muškaraca u usporedbi s kontrolnima, a u žena je primijećena povišena koncentracija Fe, a niža koncentracija Mg, Zn i Cu u odnosu na kontrolnu skupinu. Naši nalazi potvrđuju da kombinirano izlaganje mješavini VOC, čak i pri dozvoljenim koncentracijama, može dovesti do aditivnih ili sinergističkih štetnih učinaka na zdravlje i popratnih poremećaja. Trenutna procjena rizika, koja se uglavnom oslanja na učinke pojedinačnih kemikalija, izaziva zabrinutost i upućuje na potrebu za novim pristupima koji će objasniti kombiniranu izloženost većem broju kemikalija.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38042024-03-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3822<trans-abstract xml:lang="hr"> <title style='display:none'>Abstract</title> <p>Glifosat je vodeći herbicid na današnjem svjetskom tržištu, unatoč neprestanim raspravama između potrošača, znanstvene zajednice i regulatornih agencija o njegovoj kancerogenosti, genotoksičnosti, postojanosti u okolišu i utjecaju na razvoj neurodegenerativnih bolesti. Kemijski gledano, glifosat pripada velikoj obitelji pesticida, organofosfornim spojevima (OP) koji imaju neurotoksični učinak inhibirajući acetilkolinesterazu (AChE) i butirilkolinesterazu (BChE), esencijalne enzime kolinergičnoga sustava koji održava proces prijenosa živčanih impulsa. Iako su različita istraživanja pokazala da je glifosat slab inhibitor kolinesteraza u riba, sisavaca i ljudi u odnosu na druge organofosforne spojeve, još uvijek ne postoje konačni podatci o njegovoj inhibiciji ljudske AChE i BChE. U ovoj smo studiji analizirali inhibitorni potencijal za ljudsku AChE i BChE, procijenili IC₅₀ vrijednosti i utvrdili reverzibilnu inhibiciju pomoću vrijednosti konstanti disocijacije inhibitora. Glifosat je gotovo u cijelosti inhibirao aktivnost enzima pri 40 mmol/L koncentraciji (preostalo je otprilike 10 % enzimske aktivnosti). Konstante disocijacije (<italic>K</italic>_i) kompleksa glifosat-AChE i -BChE iznose 28.4±2.7 mmol/L, odnosno 19.3±1.8 mmol/L. Zaključno, glifosat iskazuje malu sklonost za vezanje BChE, no pokazuje inhibiciju u rasponu visokih koncentracija. Rezultati ovoga istraživanja podupiru rezultate postojećih studija prema kojima neurotoksični učinak glifosata nije primarno vezan za kolinergični sustav.</p> </trans-abstract>ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38222024-03-29T00:00:00.000+00:00https://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-3823ARTICLEtruehttps://sciendo.com/article/10.2478/aiht-2024-75-38232024-03-29T00:00:00.000+00:00en-us-1